|
|
|
|
|
|
|
|
LJubija se nalazi 12 km juzno od grada Prijedora,na nadmorskoj visini od 232 metra.Rudarsko naselje LJubija je izgradjeno u dolini sliva potoka Raljas i Tomruci sa drvoredima i parkovima,a okolna brda su oko 400 m nadmorske visine sa blagim padinama obraslim sumom i obradivim povrsinama.
Tragovi rudista Rudnika-LJubija stari su tisucama/hiljadama godina.Eksploatacija bogatih rudnih nalazista je otpocela jos u Rimsko doba.Organizovana eksploatacija je pocela u vrijeme Austrougarske.Prvi rudnik zeljezne rude u LJubiji je otvoren 1916 godine.Otvorili su ga Austrijanci,jer su ih prisilile prilike i velike potrebe za zeljezom u vrijeme prvog svjetskog rata.U tom periodu je izgradjena pruga uskog kolosijeka i rekostruirana cestovna komunikacija LJubija-Prijedor.
Prostor LJubijskog kraja cine sljedeca mjesta i sela Batkovci,Brisevo,Donja Ravska,Donji Volar,Garevica,Gornja Ravska,Gornji Volar,Jugovci,Kalajevo,LJeskare,LJubija,Miska Glava,Ovanjska,Raljas,Stara Rijeka,Surkovac,Tisova i Zune.
Do 1963 LJubija kao centar istoimenog opcinskog/opstinskog podrucja imala je sve neophodne institucije drustvenog,kulturnog i administrativno pravnog karaktera.1963 godine uslijedio je smisljen potez tadasnjih vlasti koje samovoljnim dekretom o prestanku i novoj politicko-teritorijalnoj podjeli,ukidaju opcinu/opstinu LJubija.Podrucje opcine/opstine je podijeljeno tako da je njezin juzni dio administrativno pripao opcini Sanski Most a sredisnji i sjeverni dio pod pod administraciju Prijedora.
Jedno od najstarijih mjesta u okolici LJubije,o kojem postoje pisani dokumenti je selo Surkovac.
Surkovac se spominje 1256 godine kao jedna od najstarijih rimokatolickih zupa u Sjeverozapadnoj Bosni.Jedna od najstarijih rimokatolickih zupa u sjevernozapadnoj Bosni je zupa Presvetog Srca Isusova u Surkovcu.Spominje se vec davne 1256.godine sa sjedistem u Vodicevu,kod Dobrljina na rijeci Uni i pripadala je dubickom arhidjakonatu Zagrebacke biskupije.Svojim nadiranjem i osvajanjem ovih podrucja Turci su, osobito pod Hasanpasom Predojevicem,opustosili ove krajeve,a autohtoni hrvatsko-katolicki zivalj duz rijeke Une i granice sa hrvatskom potpuno potisnuli i raselili.Znatan dio hrvata-katolika je prebjeglo na lijevu obalu Une i bjezao dalje prema sjeveru,dok se je manji broj povlacio prema Majdanskim planinama.Te prazne i opustjele krajeve Turci su naseljavali svojim podanicima i vlaskim nomadima.Bjezeci pred Turcima cesto ce se mijenjati i srediste zupe,pa ce se od Vodiceva sjediste zupe naci u Volaru,kasnije u Surkovcu,potom na Kosi,dok se konacno ne ustali na danasnjoj lokaciji u naselju zvanom Surkovac,uz lokalni put D.LJubija-Agici-Bos.Novi i uvijek ce se uz novo ime zadrzati i prvobitni naziv Vodicevo.
S vremenom ce od ove zupe nastati i druge okolne zupe kao Prijedor,Bos.Novi,ST.Rijeka,LJubija,Ravska i dr.,te se s pravom moze kazati da je zupa Surkovac majka okolnih zupa.
Vjernost i odanost vjeri i crkvi osobito je resila ovdasnje katolike i sve do nedavno znali su s neskrivenom ironijom Surkovac nazivati Malim Rimom.Vjernike to nije smetalo,cak naprotiv,time su se ponosili.
Pred sami rat 1991 zupa je brojala oko 1500 vjernika, racunajuci tu i brojne "gastarbajtere" na privremenom radu u inozemstvu,koji su ovdje imali svoje kuce ili gradili nove.
Sa susjedima inovjercima Surkovcani su zivjeli u veoma dobrim i prijateljskim odnosima.Poznanstva zajednicka druzenja, razni susreti kod proslave krsnih slava,kumstva i sl.,sve je to bio dio svakodnevnice,uvijek radosni dogadjaji i dozivljaji.Svjesni svoje malobrojnosti nisu se gurali u vlasti i drzavne upravne strukture,radije su ostali po strani,zadovoljni svojim statusom dobrih i cestitih radnika,majstora,zanatlija.Za vlast su se otimali i borili veci i brojniji.To ih je tjesilo i davalo im sigurnost da im se nista lose nece i nemoze desiti.A onda je dosao rat.Ne ovdje,vec tamo negdje!U necijim glavama i mrznja u srcima!Surkovac,je ni kriv ni duzan,gotovo unisten.Svijet protjeran i raseljen.Sela opustosena,kuce opljackane i porusene.Velika zupska crkva,dusa i srce ovog naroda,je srusena podmetnutim eksplozivom(3.3.1993).Nista bolje nije prosla ni zupska kuca kao i ostale gospodarske zgrade.Ostale su samo rusevine,tragovi jednog vremena,kad su mrznja i ludilo carevali.Katolici u ovim krajevima,kao uostalom i sirom Bosne,su znali i za mnogo gora i teza vremena i uvijek su,uz Bozju pomoc,prezivljavali i opstajali na ovim prostorima.
PREUZETO IZ HIC-a
silvijo@sbcglobal.net
Zamolio bih sve posjetitelje koji imaju neku fotografiju LJUBIJE ili okoline a da nije objavljena na ovim stranicama da mi ih posalju na
e-mail silvijo@sbcglobal.net
HVALA WEBMASTER
|
 |
http://videotour.sitesell.com/ljubija-rudnik.html
|
